Piodermije: impetigo, folikulitis, furunculus i carbunculus

Piodermije su infekcije izazvane beta-hemolitičkim streptokokama i koagulaza pozitivnim stafilokokama. Streptokokne infekcije se šire horizontalno, a stafilokokne vertikalno duž folikularnih kanala i znojnih žlezda.

Impetigo contagiosa

Postavite pitanje studentima medicine BUDI ZDRAV PRODUZI ZIVOT Twitter

Impetigo contagiosa je površna kontagiozna bolest kože. U odnosu na izazivača opisuju se dva oblika: impetigo streptococcica i impetigo staphylococcica.

Impetigo streptococcica

U svežim lezijama nalazi se samo streptokok, a kasnije mešana flora (streptokok grupa A i S. aureus – kao posledica superinfekcije).

Klinička slika impetiga

Oboljenje se javlja pretežno u dečijem uzrastu, i to u toplijim mesecima, na mestu povrede ili ujeda insekta. Lokalizuje se na licu, kapilicijumu, ekstremitetima. Počinje nastankom površne subkornealne vezikule koja nastaje na eritematoznoj bazi. Vezikula brzo prelazi u vezikulo-pustulu, sasušuje se i stvara se medno žuta do mrka krusta. Promene se šire periferno, bez centralnog smirenja. Moguća je limfadenopatija. Ako je zahvaćen kapilicijum treba misliti na pedikulozu.

Komplikacije

Akutni glomerulonefritis ako je uzročnik neki od nefritogenih streptokoka, glomerulonefritis nastaje posle 18-21 dan od pojave promena na koži.

Impetigo staphylococcica (bullosa)

Izazivač je S. aureus cilji toksin epidermolizin razdvaja keratinocite na nivou granulacionog sloja, pa se usled toga formira bula.

Klinička slika stafilokoknog imetiga

Javlja se u svim uzrastima. Na nepromenjenoj koži nastaju bule tankog zida i veličine do 3 cm, koje su u početku ispunjene zamućenim (u vidu pahuljica), a kasnije i gnojnim sadržajem. Perzistiraju 2-3 dana a kada prsnu, sasušuju se i stvaraju se mrke kruste. Promene se šire periferno, sa centralnim širenjem. Regionalni limfadenitis se retko javlja. Kod novorođenčadi zbog nerazvijene rezidualne flore može doći do diseminacije oboljenja.

Sekundarna impetiginizacija

Sekundarna impetiginizacija predstavlja superinfekciju streptokokama/stafilokokama nekih edermatoza (ekcem, pedikuloza, purginozne dermatoze,…), ali tu pored znakova impetiga imamo i znake osnovne bolesti.

Impetigo contagiosa može da se manifestuje kao angulus infectiosus (javlja se kod dece na uglovima usana, karakteriše se eritemom, žućkastim skvamama i ragadama) i kao ektim (dublja forma impetiga kod starijih pothranjenih osoba gde promene zarastaju sa udubljenjem).

Dijagnoza impetiga

Lekar postavlja dijagnozu na osnovu kliničke slike i laboratorijskih analiza. Uzima se uzorak pusa, boji se po Gimsi i uočavaju se koke u lancima ili grozdovima.

Piodermije: impetigo, folikulitis, furunculus i carbunculus

Foto: https://www.everydayhealth.com/impetigo/complications-prevention-tips/

Lečenje impetiga

Lokalna terapija podrazumeva pranje obolelih površina (vodom, sapunom rastvorom hipermangana), otvaranja pustule i skidanje krusta koje su prethodno omekšale korišćenjem unguenta/kreme. Primenjuju se antibiotske masti ili kremovi. Gentamicin sulfat za stafilokokne infekcije, eritromicin se daje kod streptokoknih infekcija, apilikuju se 2 puta dnevno, minimum 7 – 10 dana (ne sme se primenjivati duže od 14 dana). Opšta terapija se daje kod diseminovanih promena i ako promene traju duže od 4-5 dana i pored lokalne terapije. Antibiotici koji se primenjuju su amoksicilin, tetraciklini, cefalosporini, eritromicn.

Folikulitis

Folikulitis predstavlja zapaljenje folikula dlake. Iz lezije se izoluje S. aureus.

Klinička slika folikulitisa

Promene su lokalizovane u predelima obraslim gustom dlakom, kosa, brada, noge. Promene se manifestuju u vidu površnih papulo-pustula ograničenih na infudibulum folikula, sa edematoznom bazom i centralno postavljenom dlakom. Poseban oblik folikulitisa predstavlja sycosis barbae staphylococcica. Javlja se kod odraslih muškaraca na licu i to na gornjoj usni (uzročnik je stafilokok iz nosnog sekreta). Proemene se šire u dublje delove folikula što je praćenom jačom inflamacijom okoline. Mogu biti uvećani regionalni limfni čvorovi.

Dijagnoza folikulitisa

Lekaru karakterističan nalaz za folikulitis predstavljaju pustule sa centralno postavljenom dlakom.

Lečenje folikulitisa

Lokalna terapija se primenjuje kod malobrojnih i površnih promena. Čišćenje promena lokalnim antisepticima (jod, hipermangan), otvaraju se pustule, skidaju se kruste i aplikuju se antibiotska mast ili alkoholni rastvor klindamicina. Opšta terapija se primenjuje kada promene ne prolaze ni posle lokalne terapije ili kada se radi o dubljim i proširenim promenama. Koriste se makrolidi, tetraciklini, cefalosporini, penicilini rezistentni prema penicilinazi. Ako se radi o folikulitisu koji je izazvan gram negativnim bakterijama (kod dugotrajne primene antibiotika najčešće kod vulgarnih akni, na licu se javljaju rasute pustule na trupu, a mogu i nodusi). antibiotska terapija se prekida i daju se lokalni antiseptici.

Furunculus i carbunculus

Furunkulus je nekrozantna piokokna infekcija kože koja počinje od folikula dlake. Uzročnik je S. aureus. Promena počinje kao folikulitis sa perifolikularnom inflamacijom usled delovanja bakterijskih enzima. Hemotaksičnim privlačenjem na mesto inflamacije dolaze polimorfonukleari, a inflamacija širi i u hipoderm, dolazi do nekroze koja obično zahvata i folikul dlake. Obično se javlja kod osoba sa dobrim opštim stanjem i kod malnutricije.

Klinička slika furunculusa i karbunculusa

Mogu se javiti na bilo kom delu tela sa dlakom (lice, vrat, butine, ruke, anogenitalna regija). Lokalizacija na gornjoj usni ili pred nosa je opasna zbog venske komunikacije sa kavernoznim sinusom i moguće su tromboze. Promena počinje kao folikulitis, ali se češće događa centralna nekroza sa izraženom fluktuacijom i spontanom drenažom. Regionalni limfni čvorovi su uvećani i bolni.

Recidivantna pojava većeg broja furunkula koja može trajati mesecima i godinama naziva se furunkulosis.

Carbunculus se sastoji od grupe međusobno konfluiranih furunkula na određenom delu kože. Intezitet inflamacije zavisi od celičine aglomerata, a moguća je febrilnost, malaksalost.

Lečenje karbunkulusa i furunkulusa

Opšta terapija je obavezna kod furunkula u centrofacijalnom predelu i kod carbunkula. Antibiotska terapija podrazumeva penicilin rezistentni prema penicilinazama (kloksacilin, oksacilin), eritromicin, cefalosporini, vankomicin.

Zamolili bismo Vas da podelite tekst sa svojim prijateljima. Hvala :)

O autoru

Portal "Budi zdrav, produži život" osnovan je od strane studenata medicinskog fakulteta. Postavite pitanje na dnu teksta, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na Vaša pitanja u najkraćem mogućem roku. Želite da nas bolje upoznate? Kliknite ovde >>

Napišite Vaš odgovor/pitanje